Kula Jankovića izuzetan je i rijedak primjer kombinacije stambenog i fortifikacijskog objekta na nekadašnjoj granici Otomanskog carstva.

Centralni dio kompleksa je pravokutnog oblika, približno 80 m x 60 m, zatvoren djelomično zgradama (stambene, gospodarske, spremišta, staje itd.) a djelomično visokim zidom. Središnja stambena zgrada i kula dijele unutrašnjost kompleksa na dva dijela s većim, prednjim i manjim, stražnjim dvorištem (“avlijom”). Kompleksu pripada srednjevjekovna, romanička crkva, smještena u neposrednoj blizini, izvan zidina. Ispod kule nalazi se prostrana kuhinja polukružnog (bačvastog) svoda, a ispod nje tamnica te ‘tajna’ prostorija sa skrivenim ulazom. Kompleks je smješten na padini brijega, okružen parkom s biranom florom i stoljetnim stablima (arboretum). Tu je i jak izvor vrlo kvalitetne pitke vode (‘Klokotuša’) i ribnjak/akumulacija vode (‘Peškijera’). Objekt je od 1948. g. zaštićeni spomenik kulture prve kategorije, (te kao ‘kulturno dobro’ upisano u Registar kulturnih dobara RH Z-2805, rješenjem od 01. 06. 2006 g.). U objektu se nalazilo, sakupljeno kroz stoljeća, više dragocjenih zbirki, posebno ikona (16-18 st.), starog oružja, velika biblioteka, arheološka zbirka (iskopine od neolita nadalje), zbirke rimskog novca, rimskog stakla, bogata etnografska zbirka, velika knjižnica, lijepi primjerci namještaja, slika, starih katastarskih i geografskih karata itd. U središnjem dijelu kompleksa veličine 0.5 ha, bilo je oko 1500 m2 prostora pod krovom, dok arboretum, te područje s izvorom vode i romaničkom srednjevjekovnom crkvicom sa šumom, zaprema površinu od cca 4 ha. Ukupna veličina posjeda, nakon višestrukih značajnih redukcija u agrarnim reformama i nacionalizacijama, sada iznosi oko 10 ha.
Kula Jankovića, pored ambijentalnih, arhitektonskih i kulturno-umjetničkih vrijednosti, također je spomenik kulture bogat i povijesnim ličnostima: od Stojana Jankovića (koji se kao “uskok” proslavio u borbama protiv Turaka u 17. st. i postao legendarni junak opjevan u više epskih narodnih pjesama) do pisca Vladana Desnice (koji je u Kuli Jankovića napisao svoj najpoznatiji roman “Proljeća Ivana Galeba”, te je tamo i sahranjen u crkvi-obiteljskoj grobnici 1967 g.).
Kompleks je u kontinuiranom vlasništvu obitelji Janković-Desnica blizu tri i pol stoljeća. Već je Vladan Desnica želio da vrijednosti i ljepote Kule budu dostupne svima. Tako je 1950-tih i 19660-ih godina otvorio za javnost najstariji dio dvorca, uredivši, znalački i s puno ukusa, nekoliko ambijentalno najvrjednijih prostorija Kule i pretvorio ga u izložbeni prostor za dio zbirki. To se prvenstveno odnosi na “staru kuhinju”, s pretežno etnografskim materijalom, “salu” – reprezentativnu prostoriju s lijepim namještajem, slikama, umjetničkim predmetima., zatim prostor “ispred sale”, sa zbirkama starih predmeta, staklenih i metalnih iskopina, nekoliko ikona, primjeraka oružja itd., te “tamnicu”. Ispred tamnice je bio uredio lapidarij s izlošcima iskopina iz neolita, rimskog doba i srednjeg vijeka. Nasljednici Vladana Desnice, današnji vlasnici, teže istim ciljevima te nastavljaju tu zamisao, s namjerom da se veći dio objekta uredi i otvori za javnost te podupiru, potiču i pomažu svaku inicijativu koja vodi obnovi i revitalizaciji Kule Jankovića. Vlasnici žele da ova vrijedna kulturna baština posluži za opće dobro te pomogne dobrobiti kraja i njegovom održivom razvoju. U tom cilju, vlasnici su voljni omogućiti javno korištenje velikog dijela Kule Jankovića, posebno za kulturne, edukativne, istraživačke i razvojne projekte.
1988. g. bili su započeli opsežni radovi na obnovi i rekonstrukciji kompleksa Kule Jankovića u organizaciji i pod stručnim vodstvom Zavoda za zaštitu spomenika, Zadar (tadašnji direktor g. Miljenko Domijan). U tri uzastopne godine napravljena je kvalitetna detaljna projektna stručna dokumentacija, konzervirani su i učvršceni glavna obrambena kula, stara kuhinja, tamnica, crkva te jedna od zgrada. Radovi su prekinuti 1991 g. izbijanjem rata. Kao ironijom sudbine, objekt se, ponovno kao u Otomansko doba, našao na samoj liniji sukoba, kako fizički (nalazeći se na prvoj liniji bojišnice) tako i simbolički.

status projekata